Uzgoj izvrsnog bijelog luka na Konjuh planini

recept_luk2

Bajron Granulo i Jasminka Rustemović bračni su par iz Sarajeva koji su prije 4 godine svoje profesije mašinskog tj. građevinskog inžinjera „okačili o klin” i upustili se u avanturu uzgoja organskog bijelog luka na Konjuh planini, 70 km od Sarajeva. Od poljoprivrednih neznalica, kakvim su se smatrali u početku, pretvorili su se u profesionalne uzgajivače koji su kao rezultat dobili autentični bosanski domaći luk vrhunskog kvaliteta, zvani Ramski ozimi bijeli luk. Danas se njihov bijeli luk prodaje širom BiH, a uskoro se spremaju i za izvoz u druge zemlje.

Razgovarala: Sara Krajina Jazvić

Foto: Proorg

p6050022

Bavite se uzgojem bijelog luka u ekološki čistim uslovima, na 900 m nadmorske visine, uz borovu šumu i čist zrak. Kako je sve počelo i koja je bila osnovna ideja?

Kao prvo, mi smo bili neznalci u poljoprivredi jer ja sam inače mašinac, a supruga građevinac, pa smo razmišljali šta bismo mi to uradili i koja bi nam bila glavna karta. Odlučili smo da to bude kvalitet. Već smo bili odlučili da bi to bio bijeli luk i onda smo riješili da mu nađemo zdravu sredinu da živi. To mora da bude čista zemlja, bez pesticida, tj. hemija koje se stavljaju u zemlju. Uz to, za ovu vrstu našeg bh. autohtonog luka poželjno je da raste na većoj visini. Sticajem okolnosti, mi imamo i borovu šumu, čist zrak, tako da i to luku dosta godi.

Može li se ova vaša sorta uzgajati u sličnim uvjetima i u drugim krajevima BiH?

Ova naša sorta se u biti mogla naći kod svih dobrih domaćina u BiH koji su uspjeli da je sačuvaju. Međutim, mi smo svi, pa evo i u mojoj porodici, recimo zimi, uzimali veće glavice, pa ih ogulimo i pojedemo. Ostavljali smo manje glavice i njih sadili. Po zakonu prirode, malo pravi malo, a veliko – veliko. Ljudi znaju reći, domaći bijeli luk je onaj mali, a nije on mali nego smo ga mi malim napravili.

Je li veća glavica bijelog luka zaista i bolja?

U njoj ima više svih tih sastojaka koji su zdravi za konzumiranje i ukusnija je za pojesti.

406040_264761313637419_522423967_n

Vaši se proizvodi mogu naći u Bingu/Interexu i Fis-u, te u prodavnicama organske hrane. Utiče li njegova cijena na prodaju?

Kada smo tek počeli da sadimo i prodajemo, izračunali smo da bi jedina rentabilna cijena bila da se prodaje po 10 do 12 KM po kilogramu, pošto je organska proizvodnja dosta skupa. Brinuli smo se ipak kako ćemo prodavati tako skup luk! Onda smo rekli, evo, mi ćemo o našem trošku dovesti taj luk, izložiti ga na prodajne police, pa dajte nam šansu mjesec dana da ostane tu, pa ako se počne prodavati, neka ostane, a ako ne, mi ćemo ga povući nazad o svom trošku. To je bilo naše prvo iskustvo u prodavnicama (Interex na Stupu) i maloprodajna cijena je bila 12 KM. Počeo se prodavati!

Vaš luk možemo prepoznati po specifičnom pakovanju u korpicama?

Da, pošto ovaj luk stvarno zaslužuje pažnju, ima visok kvalitet, mi smo odlučili da ga pakujemo u korpice da bude prepoznatljiv. Ipak u ovakvu ambalažu treba malo i uložiti. To je bilo 2012. g. i tada mi nismo mogli pokriti veliko tržište, ali sada pokrivamo oko pola trgovina lanca Bingo i čitav Interex i lanac Fis-a te dosta organskih prodavnica na kantonu Sarajevo. U Konzumu nas nema zato što ne želimo isporučivati tamo po njihovim uslovima, to može biti samo po našim uslovima.

Vaša sorta se naziva Ramski ozimi bijeli luk koji se sadi u kasnu jesen. Je li jako važno u koje doba godine se sadi?

To ima veoma velike veze. Imaju sorte bijelog luka koje se sade u jesen, a druge u proljeće. Ovaj ozimi luk, dakle koji se sadi u jesen, on nama daje baš ono što mi od njega očekujemo. Znate ono, pojedi luk da te zaštiti od gripe, prehlade, za imunitet i sl. Kad ti njega posadiš u toku zime, on ne može ništa da uradi jer mu je hladno, smrznuto je, mora da se izbori protiv vlage da ne bi istrunuo. Nema biljka tad ni hrane da jede, ona mora da se izbori da preživi. Ona tada sakupi sve te svoje sastojke i počne da raste tek u proljeće kad se izborila sa svime. Generalno, sve biljke koje se posade zimi i prežive zimu, one su za 70% kvalitetnije i  zdravije za konzumiranje nego one proljetne. Kad sam vidio kolika je ogromna razlika u kvalitetu, odlučio sam proljetne sorte ne saditi nikako, ne pada mi na pamet. Svi koji su konzumirali naš luk, žele uvijek da ga imaju i zadovoljni su, i mi to ne želimo da pokvarimo.

p6050018

Je li za ovakav privatni uzgoj potrebna velika investicija?

Jeste, kako da ne. Recimo, zemljište nije skupo za iznajmiti. Dulum zemlje da iznajmiš košta 10-50 KM za jednu godinu. Skupo je sjeme, održavanje toga sjemena, sadnja, briga da luk uspije i uzraste i da se održi u toku zime. Dakle, proces proizvodnje je skup. Mi smo računali da nas sjeme po jednom dulumu košta 1000-1500 KM. Pošto je naš uzgoj organski, recimo protiv korova se ne može ništa, već se to sve mora ručno da oplijevi. Pazite, nije to jedna lijeha, pa hajde, lako ćemo to oplijeviti! Tu su hektari u pitanju! A kad se to ručno obrađuje, to odnosi mnogo troškova, pošto smo mi na vrhu planine. Uvijek je tu po jedno 10 sezonskih radnika, svaki dan im treba obezbijediti hranu, platiti dnevnice… Recimo, kad je berba luka, tad još moraš da radiš po velikim vrućinama. Pa morali smo da ga iznosimo svaki dan na zrak da se suši, a ne možeš ga ostaviti na otvorenom nego ponovo ga unosi… Pa onda proces čišćenja.

Koliko bijeli luk može stajati?

Ako ga recimo kupite u septembru, on može trajati do kraja marta – početka aprila, ako ga adekvatno čuvamo. Držite ga na nekom hladnijem mjestu, špajzu ili slično, nemojte ga pretrpavati, neka svaka glavica ima svoje mjesto, da ima zraka i da nije izložen suncu.

Ako bismo i sami poželjeli uzgojiti bijeli luk za privatnu upotrebu, šta biste nam preporučili da uradimo?

Prvo odaberite zemljište i testirajte – ako tu crveni luk ne uspijeva, onda neće ni bijeli. On voli malo tvrđu zemlju gdje ima malo više gline. Što se tiče zaštite, mi koristimo samo šećer i vodu. I bijeli i crveni luk imaju jednu malu muhu koja ih počne uništavati početkom proljeća. E, imamo jedan recept: 200 g šećera u 20 litara vode razmutite, pa popršćite, onim ručnim prskalicama. Ili ako nemate vremena, samo pospite šećer po lijehi prije kiše. Razlog zašto je taj što šećer privlači pčele i veće muhe koje otjeraju male, štetne muhe ili ih ubiju. Ne daju im vremena da te male muhe izlijegu svoja jaja i unište korijen biljke. Kad je u pitanju plamenjača, tj. promjene vruće-hladno, npr, ako je zemlja vruća, pada kiša, onda zemlja isparava i ona para potpari list i on žuti i biljka ne može više da prima sunčeve zrake. Zaštitu protiv toga radimo plavim kamenom koji je dozvoljen u organskom uzgoju.

To je modra galica. Možete je naći u svim poljoprivrednim apotekama, dobiju se upute. To je i za ostale kulture korisno, napravi se smjesa sa vodom i popršće se. To se baš mora redovno koristiti, od sredine maja pogotovo, jer plamenjača zna baš uništiti dosta. Premda, na planinama je bolje, jer biljka uvijek ima neku relativno konstantnu temperaturu.

luk2

Kako se uzgoji bijeli luk za presadu?

Ova vrsta luka u junu daje tzv. vazdušno sjeme. U sredini izraste jedna stabljika na kojoj na vrhu bude oko 11-12 malih sjemenki. Zovu ih još i babuške. Mi posadimo to sjeme kad i ovaj luk sadimo. Dogodine dobijemo od njega samo jedan češanj. Onda njega posadimo i tek treću godinu dobijemo glavicu, tj. sjeme za ovaj bijeli luk. Inače i prodajemo sjemenski luk, ali samo do sredine oktobra, do tad primamo narudžbe iz razloga jer on do kraja oktobra treba da se zasadi. U BiH nema niko registrovan za proizvodnju sjemenskog luka, pa slobodno se javite kad dođe vrijeme da naručite kod nas.

marinade

Na vašoj stranici može se naručiti luk, kao i sjeme te marinade i ukiseljeni bijeli luk. Šta je zapravo ukiseljeni luk, čemu služi i kako se konzumira? I koje sve marinade pravite?

Imamo dvije vrste, jedna vrsta se zove mladi ukiseljeni bijeli luk. Luk je zdraviji sve što je mlađi. Da bismo sačuvali njegovo zdravlje, morali smo ga pokiseliti mladog, tj. ubrati ga malo prije nego dostigne punu zrelost, polovinom juna. Taj luk što duže vremena stoji ukiseljen, on je sve kvalitetniji za zdravlje čovjeka. Jede se kao i sirovi bijeli luk, a može se i kuhati, stavljati u salatu, i sve drugo raditi kao i sa sirovim, samo što ga ljudi nemaju i to je inače u svijetu jako skupo. Druga vrsta su oguljeni češnjevi luka ukiseljeni u sirćetu i destiliranoj vodi bez konzervansa, samo koristimo šećer i so. On je dobar kao osnovna salata ili kao dodatak nekom jelu. Za zdravlje je praktičan za visok pritisak, čisti krvne sudove, smanjuje šećer, kolesterol, otvara apetit itd. U biti, pošto bijeli luk čisti krvne sudove, on ako u našem organizmu nađe neku bakteriju koja nam šteti, on nju uništi. On ne da da se u našem organizmu razvijaju bolesti, zato je on zdrav. Druga prednost, on ne smrdi zbog kiseline. On košta 4,5 KM po teglici.

Marinada imamo trenutno 5 vrsta. Jedna je Mediteran sa ruzmarinom i bosiljkom, druga je marinada sa okusom chillija, potom onu okusom susama, pa marinadu sa okusom curryja, te imamo našu klasičnu bosansku marinadu u kojoj se samo dodaje peršun, maslinovo i suncokretovo ulje, koju zovemo classic. Osnova svih naših marinada je naravno naš organski bijeli luk. Ove marinade se koriste kako god želite, ja ih lično volim namazati na krišku hljeba, pa stavim preko sir ili ribu, ma šta god! Vjerujte, svi su odeševljeni našim marinadama! Najdraže nam je u svemu što je mlađa generacija prihvatila ove naše marinade. Njihova cijena je 4-4,10 KM po teglici.

MOŽDA VAS ZANIMA

DRUGE UPRAVO ČITAJU